Opiši nam malo utrku maratona.
Maraton je utrka koja mora trajati minimalno 2 sata . Obično se sastoji od 6 krugova od po 4.5 km, a nakon svakog kruga se trči oko 200 m sa čamcem. Obično se prvi okret nalazi na 1.5-2 km nakon starta i upravo se tu dešavaju veliki sudari. Unatoč velikoj pripremljenosti sportaš mora biti jako oprezan jer ga svaka greška može koštati dobrog plasmana.

Nakon svakog kruga se izlazi na ponton, te se trči oko 200 m do drugog pontona. Tu se također mora biti oprezan jer na ponton obično dolazi više čamaca, a na njega može pristati maksimalno 2-3 čamca. Nakon svakog izlaza treneri sa obale mogu sportašima davati napitke i hranu. Maksimalna dopuštena težina C-1 je 10 kg, a K-1 8 kg.

Kajak kanu maraton se često uspoređuje sa atletskim maratonom. Oni su slični samo po vremenskom trajanju. U atletskom maratonu sportaš može držati svoj tempo kroz cijelu utrku i istrčati željeno vrijeme, dok u kanu maratonu ako ne startate dobro, teško da ćete moći ostvariti dobar plasman. Tempo u kanu maratonu se jako često mijenja i zbog toga se dešavaju stvari na koje se sportaš ne može unaprijed pripremiti.

Kako su tekle tvoje pripreme za Svjetsko prvenstvo u maratonu?
Pripreme su bile fizički i psihički izuzetno naporne. Početak godine sam dosta podredio sprintu i nastupu na EP u Milanu. Nakon toga sam počeo trenirati isključivo maraton. Na Svjetskom kupu u Brandenburgu sam također bio jako spreman, ali sam imao čamac od 16 kg, što to mi je bila otežavajuća okolnost prilikom trčanja i veslanja. Moram naglasiti da sam , unatoč dugačkim i vrlo iscrpljujućim maratonskim treninzima, jako puno poboljšao vrijeme i na sprinterskim disciplinama, naročito na 1000m.

Maraton je specifična disciplina u kojoj sportaš mora imati izuzetnu tehniku, a uz to mora biti i psiho- fizički jako spreman ukoliko želi napraviti dobar rezultat. Moj najveći problem u toku priprema je bila monotonija jarunske staze, jer sam svaki trening veslao oko 15 km.

Kakvo je bilo natjecanje, te kako je tekla sama utrka?
Svjetsko prvenstvo se održavalo u Češkoj, u malom mjestu Tyn nad Vltavou. To je srednjovjekovno mjesto na rijeci Vltavi i sama organizacija natjecanja je bila jako dobra. Nastupilo je 30 zemalja sa svih kontinenata, što je rijetko i u nekim olimpijskim sportovima i disciplinama.

Na dan utrke je bilo dosta hladno vrijeme, što je u neku ruku bilo dobro jer nisam trebao puno tekućine tokom utrke. Ukupno sam popio oko 6 dl tekućine.

Utrku sam startao jako dobro, ali sam zbog velike gužve oko 500 m prije prvog okreta izgubio priključak sa prvom dvojicom (Nijemac i Mađar). U nastavku utrke stalno sam držao 3-4 mjesto. Oko krug i pol prije cilja mađar je uspio pobjeći nijemcu. Oko 3 km prije cilja, uspio sam sustići nijemca i do kraja zadržati drugo mjesto. Sa utrkom sam jako zadovoljan, ali mi je žao što nisam uspio uhvatiti mađara u prvih 2 km, jer mislim da bi onda utrka bila puno neizvjesnija. Sama utrka je bila jako gusta sa puno sudaranja, što na vodi što na obali. Od velikih nabijanja mi je napuklo veslo, te mi je čamac poprilično oštećen. Moram naglasiti da mi je moj brat Matija puno pomogao u logističkom dijelu i bio mi je stalna potpora. Također mi je puno pomogao i povremeni trening u grupi juniora (Vid Radošević i Marko Crnekovič) koje trenira Aleksandar Knežević,, jer sam mogao uvježbavati vožnju na valu, koja ima veliku važnost u maratonu.

Koji su budući planovi?
Prvi plan je dobro se odmoriti, jer mi pripreme traju oko 11 i pol mjeseci i stvarno sam jako umoran. Za slijedeću godinu još ništa ne znam točno. Cilj mi je zasad obraniti medalju na slijedećem SP u Crestumi u Portugalu. Možda probam i sprint na nekim natjecanjima, jer sam znatno popravio tehniku i jako sam zadovoljan brzinom čamca.

Misliš li da se može kombinirati maraton i sprint?
Mislim da se može i moraju kombinirati te dvije discipline, ali se sportaš prvo mora odlučiti što mu je prioritet. U svojoj karijeri sam prošao puno grupa i sistema treninga - od mađarskog do ruskog sistema, i svima je bilo jednako to da se u početku godine forsira maratonski trening. Trening i utrka maratona su izuzetno važni za razvoj tehnike i stabilnost u čamcu, te u velikoj mjeri razvija izdržljivost. Također, sportaš mora biti jako brz kako bi mogao održati tempo na valu i u grupi. U svakoj utrci se napravi oko 20-30 sprinteva u pokušajima bijega ili priključivanja grupi/pojedincu. Trening i utrka sprinta su specifični po tome što sprint ne dopušta nikakve greške tj. svaka vas greška ''košta'' nižeg plasmana.

Moje mišljenje je da se ove dvije discipline mogu kombinirati, ali u određenoj mjeri. U Mađarskoj je normalno da sprinteri dolaze na kontrole maratonaca, jer je to izuzetno dobar trening za njih i obrnuto. Mislim da bi naši juniori trebali ići na utrke maratona jer bi na taj način dobili jedno veliko iskustvo i sigurnost u čamcu.

Neke zemlje kao Portugal i Španjolska, u početku su jako forsirale maraton i to im je donijelo znatno poboljšanje i u sprintu. Danas te zemlje redovito osvajaju medalje na svim velikim natjecanjima.

Mislim da bi i Hrvatska morala više nastupati na maratonskim utrkama, naročito juniori, jer bi na taj način u budućnosti mogli više napredovati.